Osiguranje tiketa pred kraj obično se radi uživo, dok se poslednji par još igra. Kvote uživo se stalno menjaju, pa se iznos osiguranja proračunava ponovo pred svaku uplatu. Kasno osiguranje traži manji ulog kada je tiket blizu prolaza, jer je kvota na suprotan ishod visoka, ali tada i štiti od najmanjeg rizika. Mnoge kladionice nude i cash out, raniju isplatu tiketa po ceni koju same postave; ta cena obično uključuje maržu, pa je često niža od vrednosti sopstvenog osiguranja.
Koliko uložiti za osiguranje tiketa zavisi od toga šta igrač želi da zaključa. Da bi oba ishoda donela isto, ulog na suprotnu stranu jednak je mogućoj isplati tiketa podeljenoj kvotom te strane. Recimo da tiket sa mogućom isplatom od deset hiljada dinara čeka poslednji par, uz kvotu 2,50 na suprotan ishod. Ulog od četiri hiljade dinara vraća deset hiljada ako tiket padne; ako prođe, igrač ima deset hiljada sa tiketa minus četiri hiljade uloga. U oba slučaja ostaje šest hiljada pre poreza, umanjeno za prvobitni ulog tiketa.